Da, draga

“Hani?”

“Da?”

“Što mrtvi zmaj radi u našoj dnevnoj sobi?”

“Nije zmaj.”

“Molim?”

“Nije zmaj, bazilisk je.”

“Ah. A da, vidim sad perje oko vrata. Jesu susjedi u redu? Nema ozlijeđenih?”

“Susjedova kćer ga je izazvala i naljutila prije nego sam ga uspio ubiti.”

“Mala debela ili – “

“Mršava i iritantna.”

“Ah. Pa, neće nikome faliti. Postavili su ju u vrt?”

“Hani, ne budi zlobna. Doktor Zhilyac dolazi sutra s serumom.”

“Ne da mu se ranije?”

“Ne, izvan grada je, seminar o…nečemu. Liječenje trolizma u kasnim stadijima ili tako nešto.”

“Zvuči dosadno.”

“U svakom slučaju, uvukao sam beštiju u kuću da klinci iz susjedstva ne skaču po lešu. Šerif će doći po njega čim se s brane makne.”

“Opet problemi s hidrom?”

“Ne, ne. Neke sirene se bespravno naselile na otočiću i sad se ne žele maknuti.”

“Čepove u uši i pendrekom po repu, što sad on puno filozofira.”

“Interesantna izjava za sutkinju.”

“Ma samo…gah. Ne rade ništa korisno. Uvijek dobiju sve na lijepe oči i mio glasić.”

“U prirodi im je.”

“Da, da, ne mogu si pomoći, bla bla, nemaju slobodnu volju kao mi, bla bla.”

“Imaš večeru u mikrovalnoj.”

“Sačuvao si mi nešto od ručka?”

“Ma kakvi. Skuhao svježe.”

“O, hani, pa nisi trebao.”

“Nisam se ni pretrgnuo od posla. Omlet sa sirom.”

“Cijeli dan mislim na tako nešto.”

“Zahvalit ćeš mi kasnije.”

“Mmhm. Ovo je predobro, hani.”

“Da, znam. Kako je bilo na poslu, draga?”

“Heh. Otac tužio kćerinog dečka za dvjesto milijuna eura.”

“Ti bokca. Što uradi?”

“Stari uzgaja i trenira rijetke životinje za potrebe filmova i eventove. Kćer mu je glavna krotiteljica i jahačica. Stari je sklopio ugovor za novi Bayev film, glavna stavka je jednorog s jahačicom. Kćer je jedina kvalificirana za tako nešto. Kćer je bila na spoju s dečkom. Samo djevice mogu jahati jednoroge. Kćer više ne može jahati jednoroga.”

“O. Ooo. Ajajaj. Stari mora da je spreman malom glavu odvrnuti.”

“Traži od njega da mu plati ono što je izgubio raskidom ugovora. Naravno da sam mu rekla da ne fantazira. Ali mislim da ću ih za par dana opet vidjeti.”

“Da?”

“Stari mi izgleda kao netko tko će prebiti maloga.”

“Zbog obeščašćivanja kćeri, sigurno?”

“Nda. Kako je tebi bilo na poslu?”

“Imamo narudžbu za catering vjenčanja ovaj vikend.”

“Super. Tko se ženi?”

“Meduza s broja deset udaje kćer.”

“Ajde, baš lijepo. Usput, šerif me jutros opet pitao da te nagovorim da se vratiš u službu. Kaže da tratiš, citiram ‘bogomdani talent za provođenje zakona i čuvanje građana’. Rekla sam da si tada tratio bogomdani talent za kuhanje. Progunđao je nešto i otišao dalje, valjda na branu.”

“Pa moram priznati da me danas uhvatila nostalgija, dok sam se obračunavao s beštijom. Ali deset godina je dosta. Mislim, možda za par godina, ali -“

“Ti to planiraš na smjenu pomirivati svoje dvije velike strasti?”

“Kuhanje i napucavanje beštija? Draga, idealni posao bi bio onaj na kojem mogu oboje.”

“Aha. Pomakni koljeno malo, da mogu sjesti, ahhh, tako.”

“Mmmmh. Imaš okus po omletu s sirom. Jako dobrom omletu s sirom.”

“Nije da se hvališ, ha?”

“Skroman prije svega. Umorna? Mislim, fino si se namjestila.”

“Malo. Dug, većinom jako dosadan dan.”

“Da pomaknem mrtvu beštiju pa se možemo na kauč zavaliti?”

“Ne treba, ovako je dobro.”

“Heh.”

“E da, hani?”

“Da, draga?”

“Sutra pereš dnevni, to ti je jasno?”

“Da, draga.”

Priča je izvorno objavljena 2011. u istrakonskoj zbirci “Deseti krug”.