Bilješka autora: za nekog tko voli gledati i čitati horor, jako ga malo i rijetko pišem. Ova je minijatura nastala bila iz moje želje da em napišem horor, em zadovoljim formu minijature, koja nije nimalo laka.

Žao mi je, maleni. Znam da imaš noćne more zbog mene, ali tu nema pomoći. Možeš me osjetiti; osjećaš da u tvojoj blizini ima nečeg stranog i neopipljivog i tvoj um onda popuni praznine; posegne za malo straha od nepoznatog u tami, doda kap očnjaka, kandži ili plamtećih očiju iz nedavnog filma i naposljetku žličicu moje vlastite strave koja se očešala o tebe.

Bez tebe sam mrtav. Traži me i nikad ne prestaje tražiti, uvijek vreba. S tobom sam barem neko vrijeme siguran.

Vidiš, slijepo je na tebe. I dokle god sam ti blizu, slijepo je i na mene. Možda je to do tvoje dobi ili one često spominjane dječje nevinosti, ali ima nečeg u djeci što mu stvara slijepu točku za sva osjetila – barem na neko vrijeme. Naposljetku to nešto prestane djelovati na njega, ali svaki put nakon drugog vremena.

Neću dugo ostati, obećajem. Naposlijetku će otići dalje i ja ću zbrisati, pokušati pronaći neko drugo skrovište, nekog drugog mališana. Možda slijedeći put neću ni morati otići, možda me neće više moći pratiti.

Ali za sad sam tu, kad padne mrak, u tvojoj sobi; u ormaru ili pod krevetom. Čekam i osluškujem čuju li se pucketanje kandži i šištavi dah iz njuške; i nadam se još jednoj noći u kojoj ih neću čuti.

Samo još jedna noć, maleni i onda odlazim.

Obećavam.

Samo još jedna noć.

Priča je bila izvorno objavljena 2015. u časopisu Sirius B.