2021. je svakako bila… zanimljiva godina. Nemam ni želje ni potrebe posebno komentirati sve gluposti i grozote kojima smo svjedočili, osim što ću reći da mi je drago što su ljudi kojima sam okružen ipak i nakon *druge* godine pandemije ostali normalni i nisu zabrazdili u ravne ploče, čipove, galaktičke federacije i slično.

Nego, dobre stvari koje su se dogodile!

Prevodio sam i to puno i svačeg zanimljivog i zabavnog te čak poučnog. Osim ako se izdavački planovi ne poremete na tektonskoj razini, sve što sam preveo 2021., a što nije već izašlo, trebalo bi svjetlo dana ugledati tijekom 2022.

A kad smo kod izdavačkih planova, evo svih mojih prijevoda izašlih 2021.

Nije loše, ha? I moram vam reći, kad se ovako sve stavi na jedno mjesto, osjećaš zadovoljstvo vlastitim radom.

A kad smo kod zadovoljstva vlastitim radom… 2021. je bila godina kad mi je izdan moj prvi roman! I to na engleskom! Urban fantasy smješten u Rijeku! Dostupan u elektroničkom izdanju i tisku na zahtjev, sve preko stranice mog izdavača.

Roman je prvi od tri planirana i prva polovica 2022. već je odavno bezecirana za pisanje nastavka. Okvirni datum objavljivanja rečenog nastavka je kasna jesen 2022., ali nećemo dalje od toga da se ne ureknem.

Ove sam se godine spisateljski većinom bio posvetio A Town Called River, ali ipak sam uspio i napisati jednu priču, naslova Sakupljač. Ista je bila objavljena u sferakonskoj zbirci Svjetla dalekih obala. Također mi je ove godine (nedavno, dapače) u ruke napokon došao i tiskani primjerak zbirke Decameron 2020., online projekta kojim smo za vrijeme prvog lockdowna na proljeće 2020. održali zdrav razum bivajući kreativni – u njoj se nalaze hrvatske verzije mojih priča Kutija i Obješeni muškarac. Tiskani primjerci su nažalost ekskluzivni samo za autore, ali ako ste u Rijeci i okolici, rečeno mi je da će par primjeraka biti dostupno u gradskoj knjižnici.

Priča Obješeni muškarac, objavljena u sklopu Decamerona 2020 osvojila je 2021. dvije žanrovske književne nagrade: SFERA (koju dodjeljuje udruga SFera iz Zagreba) i Artefakt (koju dodjeluje udruga 3. zmaj iz Rijeke). Kakav je osjećaj, pitate? Vrlo cool.

Zadržat ćemo se još malo na temi izdavaštva jer moram spomenuti da je Morina kutija, online časopis koji sam pokrenuo s Antonijom Mežnarić i Vesnom Kurilić 2021. izdao svoj prvi broj, a osim ako nešto ne pođe jako po krivu, 29.12 trebao bi se na stranici pojaviti i drugi. Privukli smo i objavili kako nove, tako i već etablirane pisce iz šireg područja nekadašnje Jugoslavije, zbog čega nam je iznimno drago. Planovi za 2022. su: još ovog što smo do sad radili te, naravno, neki novi poduhvati.

Što se tiče nekih donekle osobnijih ciljeva, ove sam godine ponovno puno čitao, čime sam jako zadovoljan. Mali life hack koji želim podijeliti s vama: odaberite si neku policu ili stol ili bilo koju drugu lokaciju u životnom prostoru na koju ćete na hrpu slagati knjige koje ste pročitali u tekućoj godini. Em vam služi kao motivacija kad ju tijekom godine pogledate, em na kraju godine imate krasan osjećaj postignuća.

Ja inače ne pjevam dobro ni pod razno, ali to me nije spriječilo da sudjelujem u Wellerman community projectu, gdje je glazbena skupina The Longest Johns tražila od svojih fanova da se snime kako pjevaju njihov veliki hit “Wellerman” i onda svih nas šest plus tisuća ubacila u isti spot. Tražio se jesam više puta, ali pojma nemam gdje sam u moru ljudi na ekranu. No poanta je u ovome: bio mi je to veliki izlazak iz zone komfora i jedan od dražih mi trenutaka 2021.

Što se tiče nekih drugih osobnih ciljeva, nisu se ostvarili, ali znam zašto i znam kako raditi na tome da ih ostvarim u 2022. Samodisciplina i unutarnja motivacija su, uvjeren sam glavne stvari na kojima 99% osobnih poduhvata uspijeva ili zakazuje.

I uz taj vas mali grumen zadravorazumske i iznimno očite životne mudrosti puštam do sljedećeg čitanja 🙂